LOVE MY LIFE -fulir photo booth-run-love-triathlon

Predstavili smo novu kolekciju za jesen 2018.

Naše drage curke dale su nam da radimo kaj hoćemo, to nas ispunjava i daje nam totalnu slobodu i kreativnost.

 

Osim jesenskih boja koje smo preselili na kosu i lice u Bosanskoj je zavladao smijeh i nezaboravan provod.

Naravno s nama je bio Fulir photo booth koji je omogućio to ludilo i kreiranje sasvim drugačijih frizura od onih koje smo prezentirali.

Fulir photo booth

                 

 

Kad prođu sve pripreme i konačno kolekcija vidi svijetlo dana zasluženo se posvećujem sama sebi.

U zdravom tijelu zdrav duh kažu, ja se eto toga i držim, naravno u skladu sa slobodnim vremenom kojeg realno i nemam na pretek:) Već godinama to moje vrijeme provodim u 4allgymu, mjesto je to gdje izbacujem stres i punim se pozitivom. Trenutno sam u fazi trčanja, povuku te ljudi oko tebe i jednostavno samo kreneš.

 

U natjecateljskom duhu odrađena je moja prva trka, ok, bio je to “samo” krug oko Jaruna ali za mene pravi uspjeh i to posebno jer sam noć prije Franka furala na koncert Nereda i Stoke.

Njegov prvi koncert i to baš onih ljudi koje obožava slušati i naša su svakodnevnica doma kad sjedne za komp.

Navečer smo ih slušali a na dolasku na Jarun dočekao nas je Nered, sreća i veselje na Frankovom licu nema cijenu.

I sam se priključio dječjoj trci, vjerojatno da Neredu pokaže da je i on jedan mali reper koji voli trčatii, baš kao i on 🙂

 

Nakon mog trkačkog ponosa krenuli smo u Poreč, dolazi Zvonimirovo vrijeme!

Njegov prvi Triathlon i mi kao vječna i glasna podrška. Nakon neumornih i upornih treninga došli smo na dugo očekivano natjecanje.

Uzbuđenje je krenulo već na samom dolasku u hotel, što djece jer love zadnje suce i skakanje u bazen,  što triatlonaca koji s nestrpljenjem čekaju sutra.

 

Svi koji se i malo kuže u taj sport jako dobro znaju koji je to napor i koliko treba snage i bistrog uma da to završiš, slažem se. Znate li vi koliko treba strpljenja dok čekaš nekog koga voliš a ne znaš di je, je li dobro i kada će se vratit i u kojem stanju će doći?

 

Sve je krenulo s plivanjem, svi mašu tim rukama nama sasvim nekontrolirano mada nije tako a to je tek početak. Najgori dio je dok biciklom radi kilometre po Istri, iščekivanju nema kraja.  Ljude dovozi hitna, polomljene i zagipsane a mi čekamo onu narančastu kacigu u masi natjecatelja i bodrimo sami sebe da je sve ok. Konačno kad ga ugledam, srce je na mjestu a još slijedi i trčanje,  21 km, ok to je bio blizu pa smo ga Jelena, klinci i ja uspjeli pratiti i bodriti.

 

Na kraju tog predivnog ali opet iscrpljujućeg dana za sve nas, medalja je oko vrata, ponos na najjače, plačemo, smijemo se i čekamo naše nove izazove!

 

puse…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *